Osnovna škola Grigora Viteza Zagreb

Nakon Zadra, uputili smo se prema resortu Eklata u Donjem Segetu kraj Trogira. Ako ne znate što je to, Luka Bulić vam može reći jer je snimio jedan “bullhit” baš o ovom našem hotelu. Kada smo stigli u hotel dobili smo najboljeg animatora ikad! Zvao se Dino i bio je presmiješan i zabavan te sam odmah znala da će ovo bit vrhunski, iako sam bila skeptična u vezi soba. Nakon razgovora s Dinom otišli smo u te sobe. Nisu bile nešto posebno, ali bilo je fora jer nas je bilo puno tj. nas šest cura u tom jednom apartmančiću. Brzo smo se presvukli u badiće i otišli se kupati u more. Iako nam je bilo hladno, dugo smo se kupali, hrvali, loptali, a kada smo otkrili da imamo i odbojkaško igralište na pijesku nitko nije bio sretniji od nas! Igrali smo odbojku dugo i svi smo se dobro držali, ali pobjedu u igri cure - dečki su ipak odnijele cure. Spremili smo se za večeru i pojeli, a zatim imali disko. Disko je bio skroz lud i neopisivo sam uživala. Prva noć u disku mi je bila najbolja! Atmosfera je bila izvrsna i vesela, isto kao i muzika, a također sam imala dobru ekipu. Dapače, svi smo imali dobru ekipu jer smo se kao razred tako dobro slagali da profesorice nisu mogle vjerovati. S nama je bilo puno drugih škola, ali nismo imali preveliku potrebu družiti se s njima jer smo imali jedni druge. Nakon diska smo svi otišli u jednu sobu i tamo dugo pričali. Sljedeće jutro, tjelovježba. Nikome to nije bilo milo, ali je završila masažom pa ono, moglo se preživjeti. Taj dan nam je u programu bio Šibenik, NP Krka i Sokolarski centar. Prvo smo išli u Sokolarski centar i bilo je jako zanimljivo i jednostavno prekrasno. Tamo su bile žive prelijepe ptice, a najviše su me se dojmile sove. Tako su bile lijepe i graciozne, izgledale su tako mudro s tim ogromnim očima i još su k tome mekane! Svima nam se svidio taj centar. Imali smo zanimljivog voditelja i te ptice su bile s nama, a ne u nekakvom kavezu kako sam ja to očekivala. Zatim smo išli u NP Krka gdje smo svi umrli. Ne toliko od dosade koliko od sunca. Bilo je jako vruće i to što su ti slapovi toliko lijepi, stvarno nije pomoglo. Na kraju smo bili u Šibeniku. Razgledali smo grad, poslikali se te imali malo slobodno pa sam čak kupila i torbicu, a i neki drugi su obavili šoping.

Vratili smo se jako umorni, ali smo svejedno otišli na kupanac jer nam je more bilo doslovno ispod prozora. Navečer je ponovno bio disko, ne tako dobar kao prvu večer, ali bilo je fora, jednako kao i druženje nakon diska u sobama. Jako mi se svidjelo što bi svaku večer bili svi zajedno u našem apartmanu. I pričali bi. Bez televizije, bez mobitela, bez da je itko isključen. Saznala sam toliko puno o ostalim prijateljima iz razreda, za koje sam mislila da ih u potpunosti poznam, da sam ostala šokirana. Naravno sve su to bile pozitivne stvari i drago mi je da smo se svi još bolje upoznali i još više zbližili. Treći dan je bio slobodan. Imali smo doručak tek u devet, a onda nakon njega išli na streličarstvo. To je bilo zanimljivo iako nam nije svima išlo.

Kasnije je većina išla biciklirati, a Iva, Vito i ja smo ostali u sobi, jer nam se nije vozilo. Kad su se oni vratili, otišli smo na plažu gdje su nas čekali kajaci. Bilo je prezabavno! Marti i meni je išlo odlično jer je Marta veslala, a bila je prije par godina jedno ljeto u školi veslanja. Maku i Svenu je isto išlo odlično jer imaju zajedno otprilike 50 kila pa se nisu bas potapali ili rušili. Jankoviću i Antunu je bilo malo teže jer je Antun teži od Jankovića i po pravilima je Antun trebao veslati, ali je Janković jako htio veslati. Nakon par padova ipak je završilo tako da Janković nezadovoljno sjedi iza, dok ih Antun vozi. S druge strane, Novak i Matej su bili dobro raspoređeni, nisu bili preteški, slijedili su upute, ali iz nekog razloga ti dečki su pali više puta nego što su zamahnuli veslom. Kada bi se čuo „pljas!“, svi smo znali-to su Novak i Matej pali. Ipak, vratili smo se svi sigurni na plažu i onda smo htjeli ići na sofu koju gliser vuče po moru. Skupilo se nas 9 i krenuli smo. Mislili smo svi da nas je puno pa da nećemo ići brzo, ali smo za čas već klizili po moru. Bila je ludnica i svi smo vrištali, derali se, uživali! Matej je ispao, ali nije mu bilo ništa. Nastavili smo se voziti i bilo nam je vrhunski. Na kraju je kao i uvijek slijedila odbojka, a navečer disko.

To nam je bila zadnja večer i odlučili smo se izvrsno provesti. Svi smo plesali na sve, svi smo pjevali sve pjesme, čak i one kojima nismo znali riječi. Nije bilo dopušteno sjediti ili stajati po strani. Kasnije smo skoro cijelu noć bili budni i družili se. U neka doba pred jutro, smo svi zaspali i to zajednički na podu! Nama je bilo fora, ali našim leđima nije. Sada nas sve boli, barem neki dio tijela, jer nismo svi spavali kao Morana kraljica koja se sama legla na kauč, dok smo svi ležali na podu. Bilo je i onih koji su poput Novaka, u hodniku na pločicama, spavali na odbojkaškoj lopti. Sljedeće jutro smo svi znali da nam je zadnji dan pa smo bili tužni jer odlazimo. Nakon pakiranja stvari i doručka, krenuli smo prema Zadru gdje smo imali organizirani ručak, a onda smo išli na Plitvička jezera.

Plitvice su meni prekrasne, no ne onoliko jako koliko svi govore da jesu. Tamo nam je pak bilo prehladno i svi smo se smrznuli. Obišli smo pola jezera te nas je onda autobus pokupio. Sjedila sam u autobusu i razmišljala kako mi je bilo prekrasno. Kako sam provela kvalitetno 4 dana s osobama koje volim i kako sam se povezala još više s njima. Shvatila sam kako mi je bilo dobro i kako sam uživala, shvatila sam koliko mogu bit sretna što nam je bilo tako odlično. Bila sam zadovoljna ovim maturalcem vjerojatno više od bilo kog drugog. Upalila sam si glazbu i zaspala. Zadovoljni, prehlađeni, sretni i s bolovima u leđima, krenuli smo natrag prema Zagrebu.

Luna Culjak, 8.b

U povratku, u autubusu, nastala je pjesma učenika 8.b razreda, koju je započela Marta Ćavar, a dovršili svi ostali;